UPRAVLJANJE HUMANIM RESURSIMA U TERAPIJSKIM ZAJEDNICAMA

Abstract

Terapijske zajednice, kao sve popularniji oblici rehabilitacije osoba ovisnih o
drogama/psihoaktivnim supstancama, na našim prostorima, nisu bile predmet ozbiljnijih naučnih analiza. Tako ne postoje naučne niti profesionalne ocjene rada ovih institucija. Time su terapijske zajednice prepuštene da same kreiraju svoju politiku, strateške i upravljačke procese. Nepostojanje tijela koje bi ocijenilo da li određena terapijska zajednica ispunjava standarde i uvjete za dobijanje licence za rad daje slobodu terapijskim zajednicama da samostalno proglašavaju svoj program ekskluzivnim i aplikativnim. Kada je riječ o upravljanju resursima u terapijskim zajednicama nemamo podataka kako je osmišljen taj segment. Zbog toga se često dešavaju i napuštanja programa u terapijskim zajednicama, jer ih nema ko provoditi ili je sama organizacija i upravljanje u tim zajednicama neprofesionalna. Ovaj rad bi trebao pokazati neka od mogućih rješenja kada je upitanju upravljanje humanim resursima u terapijskim zajednicama pozivajući se na aktuelne naučne tokove iz ove oblasti.