DRŽAVLJANSTVO KAO TAČKA VEZIVANJA U PRIVATNOPRAVNIM PREDMETIMA S MEĐUNARODNIM OBILJEŽJEM

Abstract

Ukupnim razvojem i globalizaciom odnosa u svijetu, te slobodnim protokom roba, usluga, novca i radne snage, sve više i više se razvijaju i privatnopravni odnosi, koje je nužno rješavati po normama meñunarodnog privatnog prava. Tradicionalni „privatnopravni“ odnosi, posebno iz oblasti statusnog, porodičnog, vlasničkog, socijalnog, obligacionog (ugovorno i
vanugovorno) prava, nameću potrebu rješavanja odnosa s meñunarodnim obilježjem. Rješavanja tih predmeta treba provoditi na način da se odlučivanja (presude, rješanja, odluke i sl.) nadležnih organa jedne države, mogu provesti (izvršiti) u toj državi, ali i drugim državama, na koje se ti dokumenti odnose. Pravni predmeti s meñunarodnim obilježjem su oni pravni predmeti u kojima su: jedan ili oba subjekta stranci, ili je objekt predmeta o kojem se vodi pravni predmet strani objekt ili je mjesto dešavanja strano. Kad nastanu situacije u kojima se traži pravni put rješavanja, tada se traži odreñena tačka vezivanja.

Tada se, od nadležnog, često ugovorenog tijela, traži da se njegovo presuñivanje uvaži, kako država po čijem pravu je konkreni predmet rješavan, tako i svaka druga država u kojoj se ta prsuñena stvar treba provesti. Kod većine država, ono što povezuje i upućuje na rješavanje problema je državljanstvo subjekta. Imajući to u vidu, ovaj rad, koji je nastao uz uvažavanje naučne metodologije i najsvježijih saznanja iz ove oblasti, ukazuje na definiranje, suštinu i primjenu  državljanstva u Meñunarodnom privatnom pravu. Posebno su važni osvrti na praktičnu vrijednost državljanstva u odlučivanjima  konkretnih predmeta s meñunarodnim obilježjem, a posebno s osvrtom na državljanstva grañana bivše Jugoslavije i Bosne i Hercegovine. Identifikacija krivih normativnih rješenja, kao i postojanje „rupa u zakonu“ u oblasti državljanstva, nameće potrebu promjene ključnih zakona i podzakonskih akata koji reguliraju oblast državljanstva u Bosni i Hercegovini.