SINDIKATI I KOLEKTIVNO PREGOVARANJE: UCINCI NA TRŽIŠTE RADA I GOSPODARSTVO

Abstract

Ekonomija rada nastoji razumjeti funkciju i dinamiku tržišta rada. Ona promatra dobavljače usluga rada (radnike) i tražitelje usluga rada (poslodavce), te pokušava razumjeti načine uspostavljanja plaća, zapošljavanja i prihoda. Sindikati su posljedica industrijalizacije koja je radnike dovela u ovisan položaj. Teorijsko razmatranje sindikata i kolektivnog pregovaranja ukazuje na prednosti sindikalnih članova u odnosu na radnike koji nisu u sindikatu u smislu postizanja većih nadnica kao i višu i veću raznolikost ostalih koristi koje se postiže kolektivnim pregovaranjem. Razvoj i brojnost sindikalnih članova varira od zemlje.

Također se članstvo u sindikatima razlikuje od sektora do sektora i općenito promatrano veće je u proizvodnji dobara nego u sektoru usluga. Istraživanja pokazuju kako je osamdesetih godina prošloga stoljeća došlo do pada članstva u sindikatima zbog promjene u strukturi zaposlenosti, te veće deregulacije koje ograničavaju mogućnost sindikatima da štite radnike. Pad članstva sindikatima i slabljenje moći kolektivnog pregovaranja kao i smanjenje značajnosti kolektivnih ugovora je i posljedica ekonomske globalizacije, internacionalizacije tržišta, gdje je sindikatima zbog dislociranja proizvodnje, često i uprave same kompanije 
onemogućena njena osnovna funkcija. Naime, sindikat je organizacija koju stvaraju zaposlenici. Može predstavljati zaposlenike u odreñenoj gospodarskoj grani ili u odreñenoj tvrtci, a uspostavlja se kako bi poboljšao i održao plaće, naknade i radne uvjete.

Sindikati imaju odreñena zakonska prava i ovlasti, a najvažnije je pravo kolektivnih pregovora s poslodavcem kako bi poboljšao plaće, radno vrijeme i druge uvjete iz ugovora o radu radnika koje predstavlja, što znači da te stvari ne uspostavlja jednostrano uprava, nego ih dogovaraju obje strane. Kad nemaju takva prava ni ovlasti, obično prijete štrajkom i drugim kolektivnim akcijama kako bi vršili pritisak na poslodavca.

Sindikati često koriste svoju organizacijsku snagu da promiču društvene mjere i zakone koji odgovaraju njihovom članstvu ili zaposlenicima općenito. Tako, sindikati imaju i pozitivne i negativne utjecaje u državi, industrijskim sektorima i na društvo općenito.