DRUŠTVENA I PRAVNA ZASNOVANOST POLICIJSKE PRISILE 59 (ETIKA, POLICIJSKO PRAVO, SREDSTVA PRINUDE)

Abstract

Dvadesetprvi vijek nudi obećanje i opasnost. Nalazimo se na rubu neprikosnovenog napretka u tehnologiji. Pored toga, suočeni smo sa društveno – ekonomskim problemima, a
sposobnost policije da spriječi te probleme ovisit će, pored ostalog, o kvalitetu njegovog vodstva. Potreba policijske upotrebe prinude nije upitna. Ona je nužna za funkcioniranje pravne države u demokratskom društvu. Nacionalni propisi upotrebe sredstva prinude propisuju u rasponu od gotovo neograničene ovlasti na upotrebu 
sredstava prinude, uključujući i vatreno oružje, do krajnje restriktivnih propisa kojima se upotreba sredstva prinude ograničava na krajnju nuždu i nužnu obranu, pa čak i uže od toga. Standardi o upotrebi sredstava prinude koje su postavili Ujedinjeni narodi i Vijeće Europe određuju minimum ograničenja upotrebe sredstva prinude u savremenom demokratskom društvu prihvatljiv za sve demokratske države. Iz analize nekih zakona o policiji zemalja članica Vijeća Europe, uzimajući u obzir postojanje različitih policijskih struktura i sredstava za organizaciju policije, može se zaključiti da su zakoni o policiji dijela tranzicijskih država zadržali tradicionalnu formu, ali su u odredbe u upotrebi sile, prvenstveno vatrenog oružja, na odgovarajući način implementirane odredbe Evropske konvencije o ljudskim pravima s pratećim instrumentima. Propisi o obavljanju policijskih poslova, uključujući i propise o upotrebi prisile zakonskog ranga, moraju biti formulirani s dovoljno preciznosti, moraju biti “dovoljno jasni”. Svi propisi, bez obzira na rang, moraju biti dostupni građanima, kako bi oni mogli biti upoznati s posljedicama primjene tih propisa.